instagram
 
instagram

Sport

Talenat bez leda i led bez krova

RTV Subotica • Redakcija TV Subotica • 19. novembar 2021. • 14:19 •

Talenat bez leda i led bez krova

Kada je državna televizija počela učestalije da emituje prenose fudbalskih i košarkaških utakmica u ondašnjoj zemlji, popularnost pojedinih sportista je porasla više nego ikada. I slabije upućeni su znali ko su Dragan Džajić ili Mirza Delibašić, koliko su to znali i novinari sportske redakcije državne televizije. Manje je, ipak, onih koji su znali ko je Razija Mujanović. Tek kasnije, kada je televizija našla mesto u skoro svakom domu, postale su zasluženo prepoznatljive Svetlana Kitić , Anđelija Arbutina, kasnije Jasna Šekarić, Olivera Jevtić  i druge naše vrhunske sportistkinje. Prenosi utakmica ženskih timova su i dalje ređi nego oni u kojima se susreću muškarci, ali to ne znači da devojke manje znaju i manje treniraju. Ko bi pre samo dvadesetak godina pomislio da će jedan ženski fudbalski klub iz Subotice igrati u Ligi šampiona? Optimistična ideja Uroša Brestovca, trenera „Spartaka” u hokeju na ledu, da u Subotici oformi jednu od prvih ženskih ekipa u Srbiji, dobila je svoju potvrdu u realnosti. I tako  smo se našli na tribinama Stadiona malih sportova gde, čekajući led, zajedno vredno treniraju mladi hokejaši i hokejašice. Prve reči trenera Brestovca su ujedno i svedočanstvo kako je za pokretanje nekih sjajnih stvari u sportu, kao i u životu, dovoljna dobra ideja i pozitivna energija.
— Veliki je entuzijazam svih ljudi koji su uključeni u rad — dece, roditelja i trenera. Puno je odricaanja potrebno, ulaganja, putovanja na treninge u druge gradove gde imamo led. Samo trening fizičke snage i kondicije, trčanje uz stepenice na tribinama Stadiona malih sportova svakako nisu dovoljni za ozbiljno takmičenje. Naročito ne bismo bili ravnopravni u ženskom hokeju koji se ubrzano razvija, upravo doživljava procvat, a u narednim godinama verovatno će postati još popularniji. Mi smo to prepoznali i pre desetak godina smo počeli da radimo sa devojčicama. Kada je infrastruktura u pitanju, situacija je pomalo tragikomačna, ali se nadamo da ćemo u bliskoj budućnosti konačno dobiti zatvorenu halu i neophodne uslove.
A da su ti uslovi zasluženi ozbiljnim radom u minulim godinama, jasno govore i rezultati i broj dece koja su prošla kroz školu klizanja a zatim nastavila da treniraju hokej. Kada su devojčice u pitanju, subotički „Spartak” je među retkim timovima u državi koji je oformio ekipu.
— Kada sam završio igračku karijeru razgovarao sam sa  prijateljima iz Kanade koji su bili moji saigrači u novosadskoj Vojvodini, želeći da dobijem savete i smernice kako da nastavim da razvijam hokej u  matičnom klubu, u Subotici. Jedna od tema koju smo pokrenuli bio je ženski hokej. Bio sam skeptičan u početku, misleći da kod nas na Balkanu od te priče nema ništa. Vrlo brzo sam uvideo da grešim, jer sam radeći školicu klizanja imao priliku da se uverim u talenat devojčica koje su tu dolazile i koje su uvek bile u prvih pet najboljih u školici. Ubrzo se jedna od polaznica pojavila na treningu u hokejaškoj opremi koju je pozajmila od brata, da bi na sledećem treningu isto to učinile još dve ili tri devojčice. Bilo mi je jasno da kod njih postoji interesovanje i uključili smo ih u hokej. S vremenom je interesovanje poraslo i deset godina kasnije mi imamo i reprezentaciju. U maju ove godine, na kongresu Svetske hokejaške federacije održanom u Rusiji, uspeli smo da se prijavimo na međunarodna takmičenja, i čak smo dobili i domaćinstvo Svetskog šampionata za žene u B grupi treće divizije. To jeste početni nivo, ali mi smo uspeli da oformimo tim u saradnji sa Hokejaškim savezom Srbije i da svakog meseca organizujemo takmičenja, što je jako važno.
Kako ste od dobre ideje da pokrenete ženski hokej u gradu došli do toga da danas imamo i reprezentativke?
— Imamo sedam ili više devojaka u reprezentaciji, a poenta školice klizanja bila je da svako dete treba da nauči da kliže. Duboko verujem da je to stvar opšte sportske kulture, kao i zdrava rekreacija u zimskim mesecima, kada imamo manje prilike da vozimo bicikl i rolere, da šetamo do Palića ili da trčimo. Iz te ideje, uz predan i sistematičan rad, uspeli smo da dođemo i do toga da mnoge devojčice zavole klizanje, potom hokej i da deset godina kasnije postanu reprezentativke.  
Sledeći korak je omasovljenje ženskog hokeja, ali su za realizaciju te ideje potrebi određeni uslovi.
—Trenutno je osnovni problem što nijedan klub u zemlji nema dovoljno devojaka da oformi celovitu takmičarsku ekipu, ako bi neko u tome i uspeo ne bi imao sa kim da se takmiči. Isti problem je i u okruženju, zbog čega smo u saradnji sa Hokejaškim savezima BiH, Hrvatske i Bugarske, pokrenuli žensku regionalnu ligu  koju igramo  turnirski. Ono što je za nas sjajno, i što je zalog za budućnost, jeste to što imamo ubedljivo najmlađu reprezentaciju. Mislim da naša najstarija devojka ima 19  godina, a najmlađe imaju 13 i 14, a već su u seniorskom sastavu. To znači da imaju pred sobom barem još desetak godina da napreduju i stasaju u vrhunske igračice. Druga sjajna stvar je to što smo u mečevima sa pomenutim reprezentacijama uspeli da ostanemo neporaženi, čak i u onim protiv reprezentacije Bugarske i protiv nekih ekipa iz Mađarske, koji su bili teški, ali smo slavili posle produžetaka ili penala. Iskren da budem, posle takvih mečeva, naša ambicija jeste i prvo mesto na predstojećem Svetskom prvenstvu i plasman u višu diviziju.
Reprezentaciji Srbije eventalni uspeh na Svetskom šampionatu može mnogo da donese, a za svoje mesto u timu bori se i petnaestogodišnja Sara Stantić koja je kao mala gledala brata kako trenira i požela da se i sama oproba i najbržem kolektivnom sportu.
— Dok je brat trenirao ja sam išla u školicu klizanja. Trener je zapazio da dobro kližem i predložio mi je da se oprobam u hokeju, što sam i sama želela. Vrlo brzo mi se svidelo i s vremenom sam zaista zavolela ovaj sport, pa i danas treniram. Druženje je još jedna lepa stvar, tu su i prijatelji iz kluba i putovanja koja volimo i u kojima uživamo.
Mnogo je lepih stvari, ali neke veoma važne još uvek nedostaju kako hokejašicama tako i svim onim mladim ljudima koji se bave sportovima na ledu, što je potvrdila i Sara.
— Najviše nam nedostaje led koji nam je potreban duže tokom godine. Ovi treninzi ne mogu da nam zamene treninge na ledu.
Gradsko klizalište u Subotici je izgrađeno početkom sedamdesetih i prethodne četiri decenije nije doživelo ozbiljnu rekonstrukciju. Istovremeno, u sportu se promenilo mnogo toga. Zatvorene ledene hale, koje su nekada bile privilegija Amerikanaca i Kanađana, danas su normalna pojava u većini evropskih zemalja. Istovremeno, mnoge od tih zemalja u ovom trenutku nisu uradile mnogo više za razvoj ženskog hokeja od onoga što je urađeno kod nas. To što trenutno imamo rast popularnosti ovog sporta među devojčicama, zasluga je njihovih roditelja i trenera, koji su u saradnji sa granskim savezima uspeli da oforme čak i regionalnu ligu i dobiju organizaciju Svetskog prvenstva, za šta su među najzaslužnijima Subotičani. Krajnje je vreme da upravo u svom gradu dobiju i krov nad glavom, odnosno ledenu hokejašku dvoranu i postanu i u tom smislu ravnopravni sa drugima. Oni će to umeti da cene.

Tekst je objavljen u okviru projekta Subotička svakodnevica, koji je sufinansiran sredstvima iz budžeta Grada Subotice. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

 

 

Preporučujemo još …


Kroz Grad
Vesti dana - video

Kroz Grad
Vojvođanska događanja
Pregled dana - video

vojvodanska-dogadanja
Fejsbuk

Emisije

U sred srede

RTV Subotica

U sred srede

Poslovni intermeco

RTV Subotica

Poslovni intermeco

Subotička događanja

RTV Subotica

Subotička događanja

Opušteno

RTV Subotica

Opušteno

Likovni tragovi

RTV Subotica

Likovni tragovi

U susret istini

RTV Subotica

U susret istini

Subotica grad sporta

RTV Subotica

Subotica grad sporta

Sport

RTV Subotica

Sport
Budi human - Helena
Privredna akademija Novi Sad
Vojvođanski Magazin